BNP Zenica Osnovano 1950.

Džepovi puni kamenja

Velika scena · Sezona 2014/15.

Autor
Marie Jones
Režija
Mirza Mušija i Mirza Bajramović
Premijera
28. 2. 2015.
Sezona
2014/15.

Autorski tim i podjela uloga

Autorski tim

Prijevod
Ivana Dimić
Adaptacija, režija, izbor scenografskih elemenata, kostima i muzike
Mirza Mušija i Mirza Bajramović
Kompozitor muzičkih znakova i songova
Hamza Ražnatović
Producenti
Hazim Begagić i Izet Fejzović
Izvršni producenti
Mirza Mušija i Sandra Ikanović
Inspicijent (za izvedbe u JU za kulturu i obrazovanje Kakanj)
Kemal Hadžić
Inspicijentica (za izvedbe u BNP-u Zenica)
Sabina Glogovac

Podjela uloga

Džeki, Džozo, Lili, Šin, Miki, Hela, Hašo
Mirza Mušija
Čaki, Simo, Angelina, Fin, Klem, Otac Franjo, Šeki, Gospodin Harke
Mirza Bajramović

KoprodukcijaJAVNA USTANOVA ZA KULTURU I OBRAZOVANJE KAKANJ

Napomena
Predstava se u JU za kulturu Kakanj izvodi na Sceni u Domu kulture čije gledalište ima kapacitet 377 mjesta, a u BNP-u Zenica na Maloj sceni „Žarko Mijatović“ uz prisustvo maksimalno 80 gledalaca.

O predstavi

O dramskom tekstu, njegovoj adaptaciji i ideji predstave

Postoji nekoliko razloga zbog čega smo odlučili inscenirati dramski teksta Džepovi puni kamenja autorice Marie Jones. Prvi i najvažniji jeste taj što četrnaest uloga iz njegovog dramatis personea tumače samo dva glumca, a to je, vjerujemo, za svakog glumca, pa i za nas dvojicu istinski glumački izazov. Dugo je trajala naša „potraga“ za dramskim tekstom, duodramom u kojoj bi dva diplomirana glumca iz Kaknja, u okviru produkcije kakanjskog Dramskog studija, ostvarili saradnju i kreirali mobilnu predstavu bez zahtjevne, glomazne i skupe scenografije, predstavu koju kolokvijalnim jezikom zovemo – glumačkom. Takva predstava se, znano je, lakše eksploatira i podesnija je za gostovanja tj. izvedbe izvan matične scene. Slučaj, proviđenje ili nešto treće, htio je da nam u ruke dospije dramski tekst Džepovi puni kamenja, u kojem smo osim navedenih produkcijskih pogodnosti, uočili i njegovu zapanjujuću korespondenciju sa našim društvenim prilikama i vremenom, iako je radnja komada smještena u malo mjesto u dalekoj egzotičnoj Irskoj, u kojem ljudi žive teško, isključivo od fizičkog rada. Sve se mijenja onog trenutka kad u to mjestašce dođe holivudska filmska ekipa sa svjetski poznatim zvijezdama i počne birati statiste za film koji se snima na toj lokaciji. Ti događaji sasvim poremete ustaljeni život mještana, donesu im brojne probleme i dileme. Tekst je napisan iz vizure dva mlada čovjeka koji pokušavaju statiranjem u filmu izaći iz anonimnosti i steći slavu, a usput, na lak način, zaraditi novac. Većina ostalih likova koje upoznajemo u ovoj priči su, naravno, karakteristični i posebni po načinu  ostvarenja svojih htijenja, koja se mogu svesti na jedno, a ono glasi: pobjeći u Ameriku i postati dio velike filmske industrije. U svemu tome prepoznali smo probleme i ovdašnje, bosanskohercegovačke omladine, koja izgubljena tumara od kafana do kladionioca, bez jasne vizije o ostvarenju svojih snova i ispunjenju života. Vidimo njihove frustracije koje pokušavaju amortizirati drogama i tim „petominutnim“ trenucima slave, a koja se obično završava razočaranjima, traumama, pa i suicidima. Sjetivši se gostovanja Angeline Jolie i Brad Pitta u našoj zemlji, naumpala nam je ideja da tekst adaptiramo tako da radnju premjestimo iz Irske u Bosnu i Hercegovinu. Vjerujemo da je to bila dobra odluka. U prilog joj je išla i činjenica da se u našoj zemlji, kao i u okruženju, emitira veliki broj TV-emisija koje „prave“ instant-zvijezde od mladih ljudi nespremnih da se suoče sa nemilosrdnim svijetom „show businessa“. Te emisije postižu veliku gledanost i trenutno su pravi „bum“. Nakon suludog nastojanja i trke da postanu poznati, učesnici tih emisija – većinom su to mladi ljudi – poniženi i razočarani, vrlo brzo ponovo padaju u sivilo svoje besperspektivne svakodnevice. Pitaju li se idejni tvorci tog televizijskog „patenta“, koliko je bolan i traumatičan njihov pad? Naravno da se ne pitaju, jer njih zanima samo novac od „marktinških sekunda“ u tim emisijama, a ne sudbine tih ljudi. Ali zato to pitanje postavljamo mi i naša predstava. Ona to zasigurno čini, mada je nismo učinili „teškom“. Naprotiv, htjeli smo kreirati „pitku“ nepretencioznu predstavu punu lepršave igre i komičnih elemenata, a koja će, ipak, na posredan način akcentirati spomenute probleme mladih. Da li smo u tome uspjeli, kazat će njena publika.

Nazad